Petak, 17.09., 15.30, Cibona – veselo malo društvo kreće na put ususret našim dragim planincima iz Ljubljane. Sve štima usprkos kiši, crnim prognozama o poplavi u Sloveniji i kod nas, usprkos što su mnogi Grafičarci odustali od izleta, usprkos tome što nas Dado i Neda čekaju u Pierottijevoj i što je Kaća zaboravila pasoš. Sve smo riješili,a naš predsjednik nam je neprekidno podizao moral u vezi sindroma kiše i poplave.

Nas 15 s dragim nam Jurom krenulo je u novu avanturu. Moram priznati da nitko nije znao što nas čeka. Uz veselje i kruh i mast sa češnjakom vrijeme putovanja je brzo prošlo i oko 21,00 h stigli smo u Logarsku dolinu, gdje su nas dočekali naši Slovenci. Bilo ih je malo, ali veselih i raspoloženih kao i uvijek. U teretnu žičaru smo spakirali većinu stvari.

Onda je krenulo vodeno krštenje. Svi smo prošli tečaj ronjenja i kanjoninga bez opreme, probijajući se kroz bujice, slapove i potoke oko 400 m visinske razlike.

No svi smo živi i čitavi stigli u dom Klemenčkova jama na 1208 m. Tu su nas dočekali veseli domaćini i ostatak Dela s finom hranom i kolačima. E sad je tek nastala zbrka, jer mnogi od nas onako mokri do ispod kože nisu imali što obući. Srećom, bilo je toplo, kamini i peći su kurili punom parom, pa smo se uspjeli osušiti.

Nakon lijepog druženja i prespavane noći, svanula je subota i opet kiša. Sa svih mobitela stižu dramatične vijesti o poplavi i brizi za nas. Pohod na Ojstricu smo odgodili svi osim naših vitezova Janeza i Srećka, koji su to obavili uredno i sretno se vratili. Ponosni smo na njih. Mi ostali smo se lijepo odmorili, naspavali, a na večer uz Jimmyjev kanta bajs svi razveselili dušu.

Nedjelja, začudo kiša prestaje, a mi se spremamo za silazak u dolinu i molimo se da ne pada. I stvarno, sve je prošlo suho. Otišli smo do slapa Rinke koji smo gledali iz kafića suvenirnice Orlovo gnijezdo. Zasjao je na suncu prebogat vodom. Prekrasno!

Iza toga smo posjetili Robanovu kot, lijepu dolinu u kojoj je smještena kmetija gdje smo probali vrlo ukusna jela.

I kao uvijek u životu, svemu što je lijepo dođe kraj. Rastanak s prijateljima i već planovi za skori susret u Zagrebu. Svi smo se složili da je ovu avanturu iz koje smo svi nešto naučili trebalo doživjeti.

Popodne je naš veseli bus s Jurom na čelu, bez poplave krenuo doma. U lepom našem Zagrebu nas je dočekala kiša i ogromna Sava.

Pozdrav do slijedećeg nezaboravnog izleta, koji je uskoro. Helop!

Zapisala Irena Šikić